Koju boju varalice riba koju loviš zapravo vidi?

Crveno svjetlo padne na 1 % svoje površinske jačine negdje između 1.2 m i 11 m, ovisno isključivo o vodi: 11 m u najbistrijem oceanu, 1.2 m u poplavnoj vodi. Ali apsolutni je doseg manje koristan dio odgovora. Važno je koja boja najbolje preživi, a to se preokreće: valna duljina koja prodire najdublje iznosi oko 470 nm — plavozelena — u bistrom oceanu, i oko 680 nm — tamnocrvena — u jezeru obojenom taninima, jer otopljena organska tvar najjače upija kratke valne duljine. U taninskoj vodi pobjeđuje crvena, što je suprotno od uobičajenog savjeta.

Važna je za to hoće li riba uopće otkriti varalicu, a to je uža tvrdnja od one koju iznosi većina savjeta. Ova stranica računa kontrast između varalice i vode iza nje te udaljenost na kojoj taj kontrast prijeđe prag otkrivanja te vrste. Ne može ti reći hoće li riba napasti: to je ponašanje, a nijedan optički model to ne predviđa.

Ovisi o tome kamo riba gleda, i zato si popularni savjeti sami proturječe. Kad gleda u stranu ili prema dolje, pobjeđuje svjetlina i ističu se chartreuse ili bijela. Kad gleda prema gore, u površinu, ništa ne može biti svjetlije od neba, pa kontrast daje jedino tamna silueta — i zato u mutnoj vodi crna i plava „uvijek rade“. Obje strane imaju pravo, samo za različitu geometriju.

Većina ih vidi dvije boje ondje gdje ti vidiš tri. Od 54 vrsta ovdje njih 19 ima izravna spektralna mjerenja čunjića; pastrve, lososi i šarani imaju četiri tipa čunjića, uključujući jedan osjetljiv na ultraljubičasto, a morski psi imaju jedan i ne razlikuju boje. Svaka od njih drukčije slaže istu kutiju s varalicama.

Oko 470 nm u bistroj oceanskoj vodi i oko 680 nm u jezeru obojenom taninima — plavozelena u jednoj, tamnocrvena u drugoj, izračunato iz vlastite apsorpcije vode, a ne očitano s grafikona. Jedinstvenog odgovora nema, a grafikon koji ga daje opisuje vodu koju nije imenovao.